Nekako su ljudi grupisani i djeluju skamenjeno, te ponešto šapću. Nije dobro, takvo se nešto još nije desilo. Kažu jednom i niko ne ponavlja. Niko ne ponavlja dva puta. “Ubijen profesor!” Dalje samo kažu: “Klopka!” Sve utihnu, ama baš sve. Ružna vijest okameni sve i provuče se vijugavo k’o zmija do svakog uha. Kao da je do svih, prije negoli do mene, došla ta strašna vijest. Skamenjen je dočekah. Nema riječi da se opiše. “Ubijen je profesor Fontana!”