U Bugojnu Dan žalosti, korona virus razara porodicu Duraković

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 
U Bugojnu olovno težak dan. Svi su grupicama i šapuću ili glasno govore, teško je vidjeti razliku, ali samo jedno govore: "I Haris Hajrin je preselio, Bože što ih tuga snađe. I majka je jako bolesna i nisu joj javili, ni za supruga Hajru, ni za sina Adisa, a danas je preselio i Haris..."
Tmurno, olovno i u vazduhu se svuda osjeti ta neman, COVID 19. Nit' je vidiš, nit' je čuješ, nit' je osjetiš, a svuda je. Svuda ama baš svuda; na ulici, u školi, na asfaltu, u travi, zapravo je svuda na zemaljskoj kugli za nevjerovatno kratko vrijeme. Ova kuga, covid 19, ima različite oblike i različito djeluju na svakog i opominje da ako je preboliš može opet doći. Da, opet dolazi, a da ne znaš ni je li otišla.

Kuga covid 19 je strašna. Ona je zlo na koje nismo spremni, niti možemo biti spremni. Jos jučer Durakovići su sa osmjehom i radošću sa svojim komšijama u Bugojnu dijelili ovozemaljske dane i ne sluteći da je crna kuga covid 19 opkolila Bugojno i ulazi u domove. Nisu ni pomislili, niti su mogli i pomisliti, da će baš oni biti odabrani da ih umori i svima nama pošalje poruku koliko smo mali, i koliko smo slabi. Bolno se raširila vijest da je Hajrudin Hajro Duraković 31.08.2020. godine preminuo u 66. godini i to od korone. To je bilo nevjerovatno i pomisliti, a zbilja pokaza svoju snagu i uz to kaže da su zaraženi i sinovi i majka im. Tako brzo, a tako razorno uđe u porodicu Duraković.

Nisu se suze s obraza još ni obrisale od bola, a dođe još bolnija vijest da je preselio u 42. godini Hajrin sin Adis. Braća, Adis i Haris, su bili u kritičnom stanju, ali nada da će njihovo mlado i jako tijelo otjerati zlo covid i pobijediti ga gorjela je u svima koji ih poznajemo. Adis je je bio u komi i u noći mu se razbistrilo i pokušao je ustati: "Moram ići, babo mi je umro... moram ići...". To je nekoliko puta ponovio dok ga sestre nisu umirile, to je bilo noću, a onda se 03.09.2020. godine samo od uha do uha munjevito prenijela vijest: "I Adis je... jutros..."

Adis je sa svojom braćom i amidžama bio onaj žar koji Bugojnu daje draž. Svak na svoj način prepoznatljiv. Bol za Adisom je snažnija i bolnija od boli za ocem Hajrom, zapravo takav bol se ne mjeri, ona samo ostavlja ožiljak u duši. "Samo da mi srce izdrži sutra na dženazi...", kaže Džemal, brat koji se oporavio od zle i opake bolesti,:"Bit' ću isti babo, bit' ću dobar čovjek samo da mi još brat Haris izdrži." Džemal je blizanac sa sestrom Razijom.

Oni su najmlađi, pa Emir, pa Haris i Adis. Sve je tako brzo, munjevito, a teško i sporo. Prosto nemoguće kakvu snagu i zlo ima ova gripa. Amidži Kemi majka Emira, koja leži u bolnici u Bugojnu, kaže da joj je čudno da nema sinova i supruga: "Nema ih opet..." Amidža Kemo kaže: "Za njenog supruga, Hajru, smo smogli snage da joj kažemo da je umro." Odgovorila je: “Znam, bio je on sinoć ovdje kod mene na krevetu. Ispričali smo se dugo. Halaliti smo jedno drugom i zadužio me da čuvam djecu.” Usnula je njegovu smrt. Jutros je zovem da vidim je li dobila limunadu - kaže da jeste i da se fino osvježila, a onda me pita - Kemo, kako su mi djeca... Kako su mi djeca? Bugojno nikad nije imalo da se za tako kratko vrijeme šire vijesti sve gora od gore... Tmurno, olovno i teško osvanulo je jutro 08.09 2020. godine i samo jedna vijest. Gotovo da sve stade i zanijemi: "Haris Hajrin jutros u Sarajevu..." Samo grupice po dva tri čovjeka se vide i nešto šapuću ili govore glasno, teško je razlikovati kad je ovako teško i olovno vrijeme...

Teško je kad zanijemiš, a trebaš nešto reći. Teško je kad ti suze trebaju teći od bola, a nema ih jer je bol jači. Tako je u porodici Duraković, ali i kod svih koji su ih poznavali, a svi su ih znali. Znači teško i bolno je u Bugojnu, Gornjem i Donjem Vakufu, Jajcu, ama svuda pa i kod onih koji ovo čitaju. Bolno je... kako za kratko vrijeme... "Nikako sam moj Akife, ne znam jesam li ovo ja ili nisam. Jutros došla hitna i odvezla Amidžu Muju (Hajrin brat), na nogama je otišao. Smješten je u bolnicu u Bugojnu, pored majke Emire i ona je čula njegov glas pa ustala. Majka Emira je provirila: "Pa Mujo, kako su mi djeca...", priča mi slomljen od bola Rahmo Duraković. Rahmo je Hajrin brat, jak je kao stijena ali ovo kao da nije on. Njegov glas je bolan, jadan i očajan. "Mujo je samo rukom odmahnuo i nije ništa rekao Emiri...", kaže Rahmo: "Sestre su je odvele." "Pa gdje su mi djeca, da nešto ne krijete... pa šta vam je...", pita majka i duša osjeća ono što joj se nije reklo. Duša puca... "Sestra Razija je sinoć usnula brata Harisa prije nego što je preselio", kaže Rahmo, a tamo se čuje jecaj i bol tog jakog i dobrog čovjeka i dodaje: "kao u javi se ispričali..." Da je Bogdo ovo sve grozan san i da se probudimo u javu gdje se Bugojnom širi smijeh i sreća, a među njima i velika porodica Duraković Da je Bogdo, ali nije, već je ono: "I od goreg može biti gore.." Milostivi, pomozi porodici Duraković da ima snagu i da istraje u ovoj velikoj kušnji.

Našeg Hajru uvedi u dženet da bude sa svojim Adisom i Harisom. Milostivi, ti određuješ i znaš kako je najbolje, pomozi svima nama da pobijedimo ovu opaku i strašnu bolest... Milostivi, neka ovo bude najgore i da se ne desi ništa gore porodici Duraković. Težak dan, olovno težak dan u Bugojnu 08.09.2020 godine. Nikad nije bilo ovoliko boli u porodici Duraković. Tekst posvećen porodici Duraković od iskrenog prijatelja Akifa Agića. U znak poštovanja prema porodici Duraković 09.09.2020.godine je u Bugojnu Dan žalosti.

Prati me

FACEBOOK

ReporterAA

YOUTUBE

YouTube Kanal

Pridruži se

Ukoliko imate nešto što bi željeli objaviti (Tekst, Fotografije, Video ili Audio materijal) na mojoj stranici onda kliknite OVDJE

© akifagic.com 2024 | design & development by @archibyte

Search