Povodom vijesti da je general Dudaković primljen u bolnicu Podhrastovi gdje su teški bolesnici od covid-a 19; Veliki komandante, dobri čovječe, heroju, izdrži, a znam da ti je teško. Teško i teže nego drugima koji boluju covid-a 19. Ti znaš i osjetiš da se ludo braniti kad te svi tvoji izdaju, jer takva je sudbina velikih, odabranih. Ti si bio svjetlo tokom rata, kad je bio mrak za našu domovinu BiH. Tebi komandantu, generalu Sile nebeske, se vodi veliki proces u kojem nisi ravnopravan, jer si oronulog zdravlja i, ono najgore, ostao si dosljedan ISTINI. Izdan si, generale, od svih onih kojima si činio dobro. Izdan si od svog Bihaća. Izdan od Sarajeva. Izdan si od svakog dijela zemlje koje je odbranila Armije Republike BiH.

Mir i slobodu svima u Srbiji. Mir i sloboda je u BiH, ako i vi, isto, mislite za nas. Svako, vaš prelazak Drine s puškom bi značio ZLO, a to znači da će, onaj ko se usudi ulaziti, biti kažnjen. Mir i sloboda, za sve, u svakom pogledu. Nikako to ne mislimo s gmizavcem koji vam se oko nogu zapetljava, a nosi ime: Milorad Dodik. Svi vi znate, bolje nego iko u Europi, da se radi o kriminalcu, hohštapleru, kvislingu i mekušcu. Ne, on nije nacionalista, to svi vi znate u Srbiji. On je kriminalac koji je od Ronhilla plaho uznapredovao. Nemojte, Aleksandre, ni pokušati se miješati šta god bilo u BiH, jer to je za vaše dobro. Niko u BiH nema pravo da ugrozi mir i slobodu koju smo svi skupa platili, ali niko nema pravo ni da vrijeđa žrtve, a takav smetljarnik je Dodik. Neće puknuti, jer vi ne smijete. Neće puknuti ni onda kad smo od vas jači nego ikad.

Uvaženi gospodine, druze Bogiću nipošto ne povlači ostavku, jer Sarajevo je kvarno, kakvi glasači takva im je i politika. Ništa danas u Sarajevu nije vrijedno nit je sveto, sve je fuj i jednostavno se gadi na tu političku kaljužu. U Sarajevu nema principa, zapravo, princip je da nema principa, sve može, što gore to bolje. Tvoja principijelna ostavka možda može biti naznaka nekog boljeg sutra za sve, to je sad samo možda, ali vrijedi se nadati.

Kuda hodiš čovječe? Šta te vuče kasapinima? Šta je tebi? Genocid u BiH se desio, organizovano i sinhronizovano, rukama Srba, a po odobrenju EU. Sve, baš sve su znali, u svakom pogledu, još juna i jula '92.; Prijedor, Višegrad, Vlasenica, Bratunac, Sanski Most, Ključ, Foča,.. pa sve su znali i, dokazno, materijalno snimali i ostavljali u svoje arhive.

Milorade, u svakoj normalnoj državi bi te kao kera vezali i priveli sudu. U obrazloženju bi bilo: svjesno i u kontinuitetu ugrožava mir i sigurnost u svakom okruženju u kojem se nalazi. Tako bi trebalo biti i kod nas, da ima bar jedan tužioc koji ima hrabrost, muškost i, ono najvažnije, koji nije potkupljen. Recimo, da sam tužioc, lično bi ti došao kući i priveo te na procesuiranje; Svakako da te se nikako ne bojim, a znam da si kukavica, debeli poguzija, nemoralni roditelj, i sto posto, idiot. Sve gore navedeno je dokazljivo tvojim izjavama. Muslimane vrijeđaš i ponižavaš, jer ih se bojiš i znaš da ti neće oprostiti sve šta govoriš.

Napustio nas je naš trener Vlado Miklaušević, tiho, zaboravljeno, a to nije dobro za oni koji su tu. Vladimir Vlado Miklaušević je svojim dolaskom u Gornji Vakuf donio radost, ljubav prema sportu, a posebno sportske pobjede koje su urezane u naše živote. Danas u Gornjem Vakufu nema Sloge koja okuplja, gdje se raduje, gdje se pobjeđuje, gdje se igra nogomet.

Pa nemojte, dragi Srbi I Hrvati, tako; da teglite, za uši, nas Bosance. Pa nemojte, to nije dobro, ni za kog', a najmanje za vas. Stalno nešto nije u redu u našoj kući i vi, k'o starija braća, tako mislite, imate za pravo, uvijek, potegnuti nekog za uši od nas bošnjaka, a to ne valja vama. Nemojte biti, takvi. To nije dobro, nikako dobro za vas, dirati jačeg, boljeg, umnijeg, kojem ste vi skrnavili sve što ste mogli.

Ama dragi moji, ne mrzim vas niti sam ikad to pomišljao, samo onako kažem, u ime razuma, i možda treba da i vi volite sve nas. Evo, ako kažem Reisu Kavazoviću da sam se osjećao grozno kad su ušli s brusilicama u hareme u Bratuncu, Vlasenici, Višegradu i svuda po istočnoj Bosni skidali, s brusilicama, s nišana, natpis "GENOCID."

Pa zašto ta Ivana Marić, folk top analitičar, da bude kandidat za zamjenika gradonačelnika. Pa jesu li političari u Sarajevu stvarno tako zli, tako zlonamjerni prema nama svima koji volimo BiH. Pa otkud ta Ivana, pa gdje vam je pamet? Gdje su Josip Pejaković, fra. Ivo Marković, Ivica Osim, Marinko Pejić ili, sad preminuli, divni i plemeniti, Marijo Pejić, Stjepan Kljujić, Ivo Komšić... pa stotine i hiljade onih koji šetaju ulicama dragog grada.

Otplovio je panonski mornar u čijem srcu je bilo Sarajevo, i kad je rušeno i kad je blistalo, uvijek je u srcu. Đorđe Balašević, veliki maestro, genijalac u jednostavnosti koji umjetnost čini vječnom. Otišao je tiho, tiho, kad je Panonsko more bilo najmirnije u njegovoj duši, a okolo, u stvarnosti, su ostale bure koje on ne voli.

Kojoviću, možda je trenutak da pokažeš, il' si miš ili si lav, na izjavu Milorada Dodika o mirnom razlazu. Možda budeš hrabar kao Bogić Bogičević u Beogradu ili Nijaz Duraković i Alija Izetbegović, u skupštini Republike BiH, kada su rekli "NE". Izađi Peđa Kojoviću, sad je trenutak da pokažeš da BiH može i mora više. Svakako, uz tebe treba biti i Irma Baralija, Boška Čavar, Amra Zulfikarpašić i drugi. Budi lider i hrabro idi u Banja Luku kod Vojina Mijatovića i zajedničkom šetnjom kroz Banja Luku prošetajte s transparentima: "Nema mirnog razlaza, ovo je BiH". Svakako, na put u Banja Luku, povedi Nermina Nikšića, Zukana, ali obavezno, i gaziju evropskog, Damira Nikšića.

Mostar, Mostar je tužan, onaj dio koji pretrpio, granatiranje, uništavanje i ubijanje svega što se kreće. Mostar je zaronio, da uzme malo vode, pa će opet izroniti, opran i čist. Mario Kordić je dobio mjesto gradonačelnika, sa svim Hrvatskim glasovima, a ispred je HDZ-a iz kojeg je proistekao UZP. Konc-logori, izdaja, predaja, obmana; stvarnost Mostara koji izdržava sve. Sve su maske pale i sve je pokazao vatromet, samo u onom dijelu u kom su bili zatvori, konclogori, u kom su i danas ZLOČINCI dobrodošli.

Otišlo je veliko sarajevsko srce Jove Divjaka, koji je svojom hrabrošću i dobrotom zaslužio poštovanje svih nas koji smo živjeli u njegovom vremenu. Otišao je čovjek, otišao je ratnik, general, otišao je plemeniti čika Jovo.

Nije vrijeme za šutnju, niti treba šutjeti do ponedjeljka, kada se bira gradonačelnik Mostara. Nije nikako dobro u Sarajevu biti jedno, a u Mostaru drugo, tako slično je bilo tokom rata, pa nas je to sve, skoro, koštalo glave pred agresijom Republike Hrvatske i Jugoslavije. Mostar ima šansu.

Sve je dobro dok ima onih koji mogu ukopavat one koji su umrli. Ukratko zaključak; Lud narod, luda politika, ludi popovi i hodže, valjda to tako bude u datom vremenu, na određenom prostoru. Hodže i popovi k'o lude stoje ispred onih koji sahranjuju onog koji je preminuo od kuge zvana "Korona". Tupo i glupo gledaju u umrlog, pa se okrenu na one koji su ih došli ispratiti. Pa oni su dio zla u ovakvoj situaciji, tako tupi, glupi, a povrh svega bezobrazni prema nama svima koji smo još tu da ukopavamo one koji su umrli. Nema više: "Razmaknite se..." Nema više: "Odmaknite se jedni od drugih...".

Nermine Nikšiću i Peđa Kojoviću, znam da znate šta je Mostar. Znam da niste dio urote koja je stalno aktivna protiv naše domovine. Molim vas da, u ime svog autoriteta, kao predsjednici stranaka, uzmete u obzir da je Mostar više od Mostara, on je BiH kakvoj stremimo. Znam da znate i da vrlo dobro znate za UZP-e, na čijem čelu je bio zločinac Franjo Tuđman, osnivač HDZ-a, iz kojeg je proisteklo svo zlo.