Nema greške ni u statici, ni u proračunu, niti bilo kom planiranju - kad se desi ova sila koju čovjek ne može kontorlisati, a to je viša sila.
Sve strahote zemljotresa u Turskoj i Siriji na tom mjestu, na tom prostoru i tom vremene su samo upozorenje kojeg moramo razumjeti.
Bolan, razoran, ubitačan zemljotres koji je samo u nekoliko trenutaka pretvorio živo u mrtvo na velikom prostoru. To je zapravo samo opomena šta može biti, a da mi ni u snu pomisliti ne možemo.
Bol, velika bol, može biti mala bol na onom što zadesi drugog, pa se kaže: "Ne daj bože goreg...".
Težak ubitačan zemljotres koji je razlio bol po cijelom svijetu je samo kušnja koju moramo razumjeti.
Ono što bi gore, bit će dole, a ono što bi suho bit će voda, ono što vrije od života, bit će smrt. To je odluka koju mi ne odlučujemo.
Nije kraj, može biti i gore. Može biti i dobro kako je prošla Sirija i Turska na nekom drugom mjestu i prostoru, ako odredi Onaj koji sve zna i sve vidi.
Svakako da je ovo strašna, bolna opomena svima u svakom pogledu.
I onda pamti i upamti iz ruševine, kamena, željeza, prašine, smrtnog zadaha, izaći će oni koji su odabrani - neokrznuti, a o oni su tu samo da vam ukažu na snagu i moć Onog koji zna sve o dobru i zlu i koji je nas Stvoritelj.
Zemljotres u Turskoj i Siriji je opomena koju moramo razumjeti, a to je - kuda ideš čovječe.
Zemljotres ovakvih razmjera je mogao zadesiti Istanbul, Sofiju, Beograd, Sarajevo, Paris, Šangaj, Moskvu, Kijev i bilo koji dio zemaljske kugle, a hvala Bogu - nije, tad bi rekli ima gore i od onog lošeg.
Kuda ideš čovječe? Otkud takva mržnja prema drugom, otkud takva mržnja prema travi i biljki, pa otkud takva mržnja prema vodi i nebu?
Kuda ides čovječe?!
Sve što si danas, znaj da si sutra prošlost.
Kuda ideš čovječe da tučeš slabijeg i drugačijeg, a znaš da si i sam slab.
Zemljotres koji je ukazao na silu Onog koji zna sve je samo mala opomena.
Danas u Turskoj i Siriji su sve ovozemaljske sile, tu gdje su se do jučer sukobile svom snagom vojne industrije, vidjele koliko je čovjek zapravo mal.
Danas u Turskoj i Siriji, a sutra na drugom mjestu gdje ćemo opet dobit opomenu na datom mjestu, prostoru i vremenu...
Ko razumije - razumije, a ko ne razumije i zaslužuje to šta se dešava.
Milostivi, Ti koji sve znaš i vidiš, olakšaj svakom u svakom pogledu na onom mjestu gdje je tvojom voljom došlo do opomene, jer je čovjek tvoj rob.
Sve strahote zemljotresa u Turskoj i Siriji na tom mjestu, na tom prostoru i tom vremene su samo upozorenje kojeg moramo razumjeti.
Bolan, razoran, ubitačan zemljotres koji je samo u nekoliko trenutaka pretvorio živo u mrtvo na velikom prostoru. To je zapravo samo opomena šta može biti, a da mi ni u snu pomisliti ne možemo.
Bol, velika bol, može biti mala bol na onom što zadesi drugog, pa se kaže: "Ne daj bože goreg...".
Težak ubitačan zemljotres koji je razlio bol po cijelom svijetu je samo kušnja koju moramo razumjeti.
Ono što bi gore, bit će dole, a ono što bi suho bit će voda, ono što vrije od života, bit će smrt. To je odluka koju mi ne odlučujemo.
Nije kraj, može biti i gore. Može biti i dobro kako je prošla Sirija i Turska na nekom drugom mjestu i prostoru, ako odredi Onaj koji sve zna i sve vidi.
Svakako da je ovo strašna, bolna opomena svima u svakom pogledu.
I onda pamti i upamti iz ruševine, kamena, željeza, prašine, smrtnog zadaha, izaći će oni koji su odabrani - neokrznuti, a o oni su tu samo da vam ukažu na snagu i moć Onog koji zna sve o dobru i zlu i koji je nas Stvoritelj.
Zemljotres u Turskoj i Siriji je opomena koju moramo razumjeti, a to je - kuda ideš čovječe.
Zemljotres ovakvih razmjera je mogao zadesiti Istanbul, Sofiju, Beograd, Sarajevo, Paris, Šangaj, Moskvu, Kijev i bilo koji dio zemaljske kugle, a hvala Bogu - nije, tad bi rekli ima gore i od onog lošeg.
Kuda ideš čovječe? Otkud takva mržnja prema drugom, otkud takva mržnja prema travi i biljki, pa otkud takva mržnja prema vodi i nebu?
Kuda ides čovječe?!
Sve što si danas, znaj da si sutra prošlost.
Kuda ideš čovječe da tučeš slabijeg i drugačijeg, a znaš da si i sam slab.
Zemljotres koji je ukazao na silu Onog koji zna sve je samo mala opomena.
Danas u Turskoj i Siriji su sve ovozemaljske sile, tu gdje su se do jučer sukobile svom snagom vojne industrije, vidjele koliko je čovjek zapravo mal.
Danas u Turskoj i Siriji, a sutra na drugom mjestu gdje ćemo opet dobit opomenu na datom mjestu, prostoru i vremenu...
Ko razumije - razumije, a ko ne razumije i zaslužuje to šta se dešava.
Milostivi, Ti koji sve znaš i vidiš, olakšaj svakom u svakom pogledu na onom mjestu gdje je tvojom voljom došlo do opomene, jer je čovjek tvoj rob.