Ibrahim Hadžijusufović Šargo ili nadimak Vuk je danas preselio, a bio je sigurno lice koje jasno pokazuje dušu Gornjeg Vakufa.
Brada, brkovi, jaka ramena i osmijeh iza kojeg nema prevare su kazivali da se radi o karakteru boema kakvog Vakuf prije nikad nije imao.
Tih, staložen i uvijek dobronamjeran i u teškoj situaciji, a i u onoj koje nisu takve. Zapravo, vlado je situacijom gdje god bio.
Vuk je dobio nadimak kroz fudbal u kojem se pokazao kao jedan od najboljih igrača malog nogometa.
Svoju snagu, visinu , staloženost je znatno koristio u nogometu i uvijek ukrade lopte protivniku ali bez faula.
Bio je vrstan fudbaler za mali nogomet kojeg svi u svakom pogledu poštivali i cijenili kao najbolji srednji igrač i to zbog svojih dugih nogu, snage, a posebno pameti.
"Kad se tuširaš poslije utakmice, pij toplu vodu da ugasiš žeđ, jer to je bolje i zdravije", kaže mi poslije neke utakmice i to pamtim uvijek.
U vrijeme studentskih dana bio je oslonac za žiranta pri dobivanju studentskih kredita.
On, kao stari i iskusni čaršijski vuk, je znao cijeniti sve mlade koji dolaze. Iskreno ih volio i bio pri ruci u svakom pogledu.
Ibro, Šargo, Vuk ili kako god ga zvali, zajedno sa svojim ahbabom Šerom je uvijek imao mjesto u Bugojnu, Donjem Vakufu, Jablanici, Prozoru i bilo gdje čak i ako je tijesno. Znali su oni kad je tijesno pročistit da bude komotnije, to im je davala mladalačka snaga koju nikad nisu koristili nad SLABIJIM.
Svakako treba imati na umu da uz sport, on sa svojim ahbabom Šerom, je davao novi imidž Gornjem Vakufu, neki boemski, istinski,a posebno hrabri.
Diljem BiH su u svoje vrijeme bili na mjestu gdje je poželjno, a gdje nije mogao svako uči, ma bilo koji to grad bio.
Sve što se piše o ovom dragom, blagom, uvijek jakom i istrajnom čovjeku je malo ali je jedno sigurno, da nije ulicama Vakufa, u ovo vrijeme hodao časniji i bolji čovjek.
Tih, blag, nenametnut bilo gdje da je, a opet ga svi vide jer je imao ono sto ga čini posebnim..
Prije nekoliko godina kad je bio teško bolestan u Travniku i gdje je imao operaciju tešku, ja sam došao i kažem mu na intenzivnoj njezi "Oprosti sto nisam bio prije, kriv sam, kriv sam .."
On leži na krevetu i kaže: "Ja se pitam gdje moj Akif, ma sve je tebi uvijek oprošteno.."
Gledam ga dok doktor Harun Fazlibegović, njegov rođak govori "dobar je "
"Vidimo se akobogda u bašti kod tebe", kažem ohrabrujuće..
"Ma svakako ako Bog da.." kaže blago ali sigurno..
Hadžijusufović Ibrahim, Šargo, Vuk je čovjek kojeg sam istinski volio i jedno znam, da nikad neću imati više takvog prijatelja koji ti je pri ruci kao brat, kao otac, kao drug i ono najvažnije kao raja od Vakufa.
Otišao je tiho, blago, dostojanstveno, a zapravo je bio prava slika Gornjeg Vakufa.
Dragi Nedime, tvoj babo je išao putem koji ima trnja, i sve je sklanjao, nije se nikom klanjo do milostivom, zapravo išao je uspravno.
Draga Mediha, tvoj suprug je nešto sto te čini sretnom za vaše vrijeme. Tuga i bol će se liječiti lijepim uspomenama koje ste imali.
Siguran sam da u zadnje vrijeme nije hodao časniji i čestitiji čovjek kao moj Ibrahim.
Milostivi znam da su ovakvi odabrani i da ćeš im ako Bog da ukazati čast da budu u dženetskim vrtovima..
Tako pamtimo, 03.04.2021 godine kad je otišao plemeniti, hrabri, i dobri Ibrahim Hadžijusufović, Šargo, Vuk.
Brada, brkovi, jaka ramena i osmijeh iza kojeg nema prevare su kazivali da se radi o karakteru boema kakvog Vakuf prije nikad nije imao.
Tih, staložen i uvijek dobronamjeran i u teškoj situaciji, a i u onoj koje nisu takve. Zapravo, vlado je situacijom gdje god bio.
Vuk je dobio nadimak kroz fudbal u kojem se pokazao kao jedan od najboljih igrača malog nogometa.
Svoju snagu, visinu , staloženost je znatno koristio u nogometu i uvijek ukrade lopte protivniku ali bez faula.
Bio je vrstan fudbaler za mali nogomet kojeg svi u svakom pogledu poštivali i cijenili kao najbolji srednji igrač i to zbog svojih dugih nogu, snage, a posebno pameti.
"Kad se tuširaš poslije utakmice, pij toplu vodu da ugasiš žeđ, jer to je bolje i zdravije", kaže mi poslije neke utakmice i to pamtim uvijek.
U vrijeme studentskih dana bio je oslonac za žiranta pri dobivanju studentskih kredita.
On, kao stari i iskusni čaršijski vuk, je znao cijeniti sve mlade koji dolaze. Iskreno ih volio i bio pri ruci u svakom pogledu.
Ibro, Šargo, Vuk ili kako god ga zvali, zajedno sa svojim ahbabom Šerom je uvijek imao mjesto u Bugojnu, Donjem Vakufu, Jablanici, Prozoru i bilo gdje čak i ako je tijesno. Znali su oni kad je tijesno pročistit da bude komotnije, to im je davala mladalačka snaga koju nikad nisu koristili nad SLABIJIM.
Svakako treba imati na umu da uz sport, on sa svojim ahbabom Šerom, je davao novi imidž Gornjem Vakufu, neki boemski, istinski,a posebno hrabri.
Diljem BiH su u svoje vrijeme bili na mjestu gdje je poželjno, a gdje nije mogao svako uči, ma bilo koji to grad bio.
Sve što se piše o ovom dragom, blagom, uvijek jakom i istrajnom čovjeku je malo ali je jedno sigurno, da nije ulicama Vakufa, u ovo vrijeme hodao časniji i bolji čovjek.
Tih, blag, nenametnut bilo gdje da je, a opet ga svi vide jer je imao ono sto ga čini posebnim..
Prije nekoliko godina kad je bio teško bolestan u Travniku i gdje je imao operaciju tešku, ja sam došao i kažem mu na intenzivnoj njezi "Oprosti sto nisam bio prije, kriv sam, kriv sam .."
On leži na krevetu i kaže: "Ja se pitam gdje moj Akif, ma sve je tebi uvijek oprošteno.."
Gledam ga dok doktor Harun Fazlibegović, njegov rođak govori "dobar je "
"Vidimo se akobogda u bašti kod tebe", kažem ohrabrujuće..
"Ma svakako ako Bog da.." kaže blago ali sigurno..
Hadžijusufović Ibrahim, Šargo, Vuk je čovjek kojeg sam istinski volio i jedno znam, da nikad neću imati više takvog prijatelja koji ti je pri ruci kao brat, kao otac, kao drug i ono najvažnije kao raja od Vakufa.
Otišao je tiho, blago, dostojanstveno, a zapravo je bio prava slika Gornjeg Vakufa.
Dragi Nedime, tvoj babo je išao putem koji ima trnja, i sve je sklanjao, nije se nikom klanjo do milostivom, zapravo išao je uspravno.
Draga Mediha, tvoj suprug je nešto sto te čini sretnom za vaše vrijeme. Tuga i bol će se liječiti lijepim uspomenama koje ste imali.
Siguran sam da u zadnje vrijeme nije hodao časniji i čestitiji čovjek kao moj Ibrahim.
Milostivi znam da su ovakvi odabrani i da ćeš im ako Bog da ukazati čast da budu u dženetskim vrtovima..
Tako pamtimo, 03.04.2021 godine kad je otišao plemeniti, hrabri, i dobri Ibrahim Hadžijusufović, Šargo, Vuk.