Odlaskom trenera Vlade, '92., otišla je i "Sloga".

Ocjene članaka: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 
Napustio nas je naš trener Vlado Miklaušević, tiho, zaboravljeno, a to nije dobro za oni koji su tu.

Vladimir Vlado Miklaušević je svojim dolaskom u Gornji Vakuf donio radost, ljubav prema sportu, a posebno sportske pobjede koje su urezane u naše živote.

Danas u Gornjem Vakufu nema Sloge koja okuplja, gdje se raduje, gdje se pobjeđuje, gdje se igra nogomet.


Na gradskom stadionu "Košute" visi oznaka "Hrvatski nogometni klub Sloga" što s time potvrđuje da nacionalizam još živi.

Nekako se da razvidjeti da je, odlaskom trenera Vlade iz Gornjeg Vakufa, otišao i nogomet.
Zapravo, pravi i istinski nogomet u Gornji Vakuf on je i donio.

Došao je, potkraj sedamdesetih, u Gornji Vakuf, s crnim i opakim brkovima iza kojih se mogla čuti sportska naredba, ali i šala.

S loptom je puno znao, jer je bio vrhunski majstor fudbala, te je tako i svoju trenersku karijeru gradio na "finti, driblingu, pasu, brzom proigravanju".

U to vrijeme je odskakao svim u okruženju.

Njegovim dolaskom se formiraju mlade selekcije; pionira, podmladak i, onda, seniorski klub što je zapravo činilo školu fudbala.

Svakako, uz sport je išlo i druženje poslije utakmica od čega se njegove šale i danas prepričavaju.
"Slogu" je preporodio pa smo postali ravnopravni "Krivaji" iz Zavidovića, Vitezu, "Bratstvu" iz Novog Travnika, s kojim smo razigravali za ulazak u Republičku ligu, a utakmice s Radnikom iz Donjeg Vakufa su bile posebna poslastica.

Bio je to davno, osamdesetih, gdje je fudbal u Gornjem Vakufu bio temelj sreće.

Bilo je davno, čak te i same uspomene na to tjeraju da znaš da si postojao, zapravo da je postojao istinski sport, a to je fudbal;
Golgeter Duko, maestralni Niko Milić, robusni i neprolazni Zlatica, ili maestro Smoljić, vrsni Smiho, čvrsti Kalaica, Glavaš, vrsni golman Pilić, pa onda neuhvatljivi Tanković, ili virtuoz Hrvačić, pa onda vrhunski dolazak mladih; Zekotić, Zukić, Hadžiabdić, golman Arežina, da se ne zaborave; Stoja, Foec, Šeho, Grubeša, Ivoš, Sičaja... i još...

Tako je to bilo osamdesetih i onda su došle devedesete i sve je jasno...

Odlaskom Vade iz Gornjeg Vakufa otišla je i ona prava Sloga.

Trener Vlado je preminuo u Calgary-u, Alberta, daleko od Bosne, a njegov sin Gogo i kćer Monika mogu biti sretni na svog tatu koji je donio puno radosti u Gornji Vakuf;
Bilo je i tuge kad se gubilo, ali nekako je izgledalo, i kad se gubi, da je pobjeda, jer je to znao uštimati vrsni trener Vlado i divni Vakufski čovjek koji je sigurno zaslužio da se bar ona ulica zove po njemu.

Ulica oko stadiona da bude "Vlade Miklauševića", pa ulica u gradu "Zvonimira Fontane", ili, ulica Mahmuta Drine-Mahke. To je moja želja, ali nije realno jer neki novi klinci su na vlasti, koji vas niti zanaju, niti žele znati išta o vama...

Dragi treneru, dragi Vlado, želim ti vječni mir i spokoj.
Draga Monika i dragi Gogo, budite sretni na svog tatu koji je donio puno sreće našem malom gradu.

Prati me

FACEBOOK

ReporterAA

YOUTUBE

YouTube Kanal

Pridruži se

Ukoliko imate nešto što bi željeli objaviti (Tekst, Fotografije, Video ili Audio materijal) na mojoj stranici onda kliknite OVDJE

© akifagic.com 2024 | design & development by @archibyte

Search