Predsjednik Milanović, iz ljubomore, bljuje vatru na Željka Komšića, jer se prošlost ne može promijeniti, a u autu mu, vjerovatno, svira Željkova pjesma "Jesi l' mala ljubila do sad, jesi, jesi, al' Bosanca nisi...".

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 
Zoran bljuje vatru na Željka Komšića, dok u službenom autu, vjerovatno, sluša pjesmu, bosanca, Željka Bebeka "Jesi li mala ljubila do sad, jesi, jesi, al' Bosanca nisi...".
Bljuje i reži iz ljubomore, jer nije, niti ikad više može biti, kao Bosanac Željko.



Hrvatska je iz svoje domovine istjerala sve one koji nisu Hrvati i novom vremenu nagovijestila da je evropska zemlja u kojoj punim plućima diše nacionalizam.



Od pojave Franje Tuđmana i njegovog HDZ-a iz kojeg je proisteklo zlo koje rezultiralo stotinama hiljada poginulih, popaljenih, raseljenih, poniženih, gotovo se ništa nije promijenilo do danas.

Velikohrvatski nacionalizam se očituje, u svakom pogledu, prema svakom susjedu, pa su i svrstani na samo dno evropskih zemalja na koje se ukazuje kada se govori o bujanju nacionalizma.

Presudom u Hagu se presuđuje da je Republika Hrvatska vršila agresiju na Republiku BiH i da je postojao UZP, na čijem ćelu je bio predsjednik Republike, Franjo Tuđman, a on je bio i osnivač i predsjednik HDZ-a iz kojeg je sve to ZLO i proisteklo.

Hrvatska je u Republici BiH vojno poražena, a politika o stvaranju zločinačke Herceg Bosne je razbijena.

Želju za teritorijem BiH hrvatski političari svakojako iskazuju i ne stideći se vojnog gubitka u kojem je ubijeno hiljade hrvatskih vojnika koji su atakovali na RBIH.

Hrvatska je sa svoje teritorije raselila preko 400 000 Srba, od ukupno 550 000 koliko ih je bilo prije minulog rata. Srbi u Republici su bili konstitutivni, sve do dolska HDZ-a, kada im se to pravo ukida i slijedi njihovo raseljavanje.

Hrvatska je "ČISTA" od drugih, a sada se, trenutno, čisti i sama od sebe i po demografskim slikama prijeti joj potpuni nestanak.

Tako čista Republika Hrvatska je bolesna, strašno bolesna, a njeni političari su povampireni i djeluju s idejom nove čistote koja će biti krvavo plaćena.
Hrvatska luta u svakom pogledu i na svakom polju doživljava novi udarac, ali se ne trijezni.

Da se vratimo Zoranu Milanoviću koji je odrastao u Jugoslaviji i koji zna njene vrijednosti. On se ne razlikuje od ostalih političara iz tog vremena, priklonio se nacionalizmu, a od sebe otjerao ljubav prema drugom i drugačijem.
Ljubav prema drugom i drugačijem je u Republici Hrvatskoj riješena na svirep način - svi koji nisu kao oni eliminisani su ili prognani.Ljubav prema drugom ne postoji na tlu gdje se vije šahara.Ljubav prema drugom i drugačijem se munjevito kažnjava.

S toga se, sigurno, Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske, dok sluša pjesme "Jesi l' mala ljubila do sada, jesi, jesi, al' Bosanca nisi...", sjeća da je lijepo bilo kada nisu bili tako "ČISTI", kada je po Jadranu bilo svih, a po Zagrebu - Bijelo Dugme, Đorđe Balašević, Indeksi, Leb i sol...

Bilo je lijepo u Beogradu, na Terazijama, kada Atomsko sklonište ili Parni Valjak delaju fantastičnu svirku.

Bilo je lepo, bilo je lijepo, šta god bilo, prošlo je.

Sve to sto je bilo lepo i lijepo, Željko Komšić je, sa svojim borcima Armije Republike BiH, uspio sačuvati... Da, bilo je lijepo, a i danas je lijepo.

Borci Armije Republike BiH su uspjeli stjerati zločinačke falange koje ste vi iz Zagreba slali po Republici BiH.

Udarili ste na našu svetinju, a to je "DRUGI I DRUGAČIJI JE NAŠA SNAGA, NAŠA LJUBAV". Na to ste udarili, vi iz Beograda i Zagreba.

S toga, dragi predsjedniće, Zorane, upamti "Niko kao Zeljko."

Željko danas, sa Jovanovićem, hodi diljem Srbije, a u Zagrebu pije kafu s predsjednikom Mesićem, Josipovićem i drugim iz intelektualnog vrha velelepnog Zagreba.
Da, s odabranim i uglednim, koji nisu "Čisti kao vi, već su čisti kao mi".

Milanović zna da je ona, evropska i građanska Bosna i Hercegovina, koju zagovara Željko Komšić, ovozemaljski božiji dar, kako kaže fra Ivo Marković.
Građanska, nego šta, bosanska, nego šta i to bez zastava Republike Hrvatske i Srbije.

I za kraj, ono najbolnije, BiH vrije od bosanskih muslimana kojih sada ima skoro 60%, dovoljno ima bosanskih katolika i pravoslavaca koji znaju da je ova zemlja božiji dar.
A mi, kao najbrojniji, ljubimo i grlimo svoje bosanske sinove, a to su Željko Komšić, Bogić Bogičević...
Teško je to, ne voljeti, a vrlo ružno je biti čist kao zemlja koja živi od ideja ratnog zločinca, Franje Tuđmana.

S toga, što predsjednik Željko Komšić kaže, vama u Zagrebu i Beogradu: "Dobit će te po prstima, samo li provirite u Bosnu...".

Dobra je Bosna, dobar je Željko, jer je milostivi znao kojem narodu treba dati ovaj, ovozemaljski, dragulj.

Prati me

FACEBOOK

ReporterAA

YOUTUBE

YouTube Kanal

Pridruži se

Ukoliko imate nešto što bi željeli objaviti (Tekst, Fotografije, Video ili Audio materijal) na mojoj stranici onda kliknite OVDJE

© akifagic.com 2024 | design & development by @archibyte

Search