Denis Zvizdić nije, ni u kom pogledu, da se tjera. Naprotiv, takav kadar se čuva i zadaju mu se najodgovorniji zadatci. Denis Zvizdić je, kroz svoj politički rad, isplivao kao prepoznatljiv u svim odlučujućim evropskim krugovima, ali i svjetskim, što se može smatrati velikim uspjehom, kada se ima na umu da smo mi mala država, a posebno mala s diplomatskim kadrom. Vrlo prepoznatljiv u Francuskoj, Italiji, SAD-u, a posebno Njemačkoj, pa i kod svih zemalja u našem okruženju. Njegovi istupi i zadatci su obavljani temeljito i vrlo uspješno, te je tako, kod svih evropskih državnika, ostavljao otvorena vrata, kao čovjek koji ima još nešto reći u korist dobra za sve nas. Denisa Zvizdića nije teško uništiti, ali je vrlo teško ponovo napraviti tako kvalitetnu, ispravnu i patriotski orijentisanu osobu, u vremenu u kojem se nalazimo. Gotovo sigurno, da ni izbliza, nismo imali tako jaku političku ličnost, koja zna komunicirati sa evropskim i svjetskim državnicima, kao što je Denis Zvizdić, a u minulom vremenu, Haris Silajdžić. Predsjednik, Alija Izetbegović, je u teškim vremenima, bio na iskušenju kada su ga ostavljali i kad su se skrivali najumniji Bošnjaci. Onda je preokrenuo ploču i pod hitno im udijelio najteže državne zadatke, pa je tako, od onog koji podriva, dobio onog koji najbolje gradi. Bakir Izetbegović mora, i opet mora, u interesu SDA prihvatiti svaku kritiku za proteklu izbornu katastrofu. KATASTROFU, koju vide svi osim njegovih najbližih saradnika koji su trebali još prije desetak godina biti u političkoj penziji. Kritikovati, znači raditi. Potvrđivati, znači biti na putu propasti. S toga, ko ne prihvata kritiku, ide u propast. Kritika je zlato kada je dobronamjerna. Nikad ne smije biti ljutnje kada se traži bolje i kada se teži višem. Bakir Izetbegović, mora, i pod ultimatumom, i pod snagom argumenta, iz temelja mijenjati svoj odnos prema stranci i državi. Političkih se okova, koje mu je naturila supruga, mora kutarisati i mora, radi sebe i svih drugih koji ih slijede, početi okupljati one koje kritikuju, a otjerati od sebe one koji klimaju. Denis Zvizdić je velik kao Nurkić, ubojit kao Džeko ili inteligentan kao Pjanić, da ne govorim, brz kao Tuka. Denis Zvizdić se lahko gubi, a vrlo teško se takvi ponovo pojavljuju. Ovo je zemlja u kojoj ima mjesta za sve. Bakir je na potezu, jer Denisov glas je, trenutno, "GLAS RAZUMA". Bakir mora znati da nisu neprijatelji ove zemlje Fuad Kasumović, Hadžibajrić, Konaković, Čampara i desetine i stotine drugih. Ako ovo Bakir ne razumije, onda će, sigurno, poslije potpunog rasula SDA, neki novi predsjednik to znati prepoznati i ponovo će, tu stranku, vratiti na kolosijek koji odlučiva o državi. Za Bakira je, onda, ako ne razumije, vrijeme da ostane upamćen kao grobar sna kojeg je pravio Alija Izetbegović. Dakle, jasno i nedvosmisleno: "Nisu dobri oni koji klimaju u ovakvom vremenu, već su dobri oni koji ukazuju i kritikuju loše stanje."