Njegove boje su vrh mašte prenesen na platno, sve je moguće, i ljubičasto nebo, plava zemlja ili zeleni oblaci, crvene, zelene , žute, plave, ljubičaste su boje koje slikaju potoke, rijeke, brda... u njega je sve moguće i sve je kao divan san.
Otišao je veliki slikar BiH, gospodin Hazim Ćišić.
Otišao je tiho u 88 godini, a zapravo s ovog svijeta je njegov glavni dio otišao kad je ukopao svoju milu kćer Sanelu.
Često kad stane pa samo kaže: "Pa moja Sanela..."
Ništa više ne dodaje, a iz očiju pribije se suza, jedna pa još koja.
To sijedi gospodin ne krije, već samo blago popravi šešir i kao u mislima da je upravo s njom.
Hazim Ćišić rođen je u Mostaru 1934. godine, a od šezdesetih godina stvara i živi u Bugojnu.
Hazim Ćišić je odan umjetnosti i čarolijama boja, tako ulja na platnu, akvareli, grafika ili bilo koja tehnika mu prija i čini prepoznatljiv i umjetnički vrhunski stil koji ga svrstava sigurno u velikane BH slikarstva.
Uvijek prisutan na kulturnim događajima, uvijek negdje sklonjen, kao neprimjetan, a zapravo uvijek je bio prepoznatljiv sa svojom skromnošću, elegancijom i držanjem vrlog gospodina.
Sijeda brada, sjede obrve ispod šešira, a ispod se nazire blag, smiren i pouzdan pogled.
Nekako, najkraće opisati, kako je rahmetli Muhamed Filipović bio rječit, obdaren snagom riječi, tako je Hazim Ćišić bio obdaren snagom kista i boje.
Otišao je veliki čarobnjak koji je miješao maestralno boje i koji nas je svojim djelima poučio da ima nešto što ne vidimo svi i što ne možemo svi, a vrijedi gledati.
Gledaš onu ljubičastu boju i pratiš joj trag, a one to odvuče u Mostar, Počitelj, Konjic, kao da te kvasi Neretva, Vrbas, Bosna ili bilo koji potok.
Sve to i puno više osjetiš u slikama koje oslikavao maestro Hazim.
Zadovoljstvo mi je što sam bio u prilici da bliže upoznam maestra, gospodina, čarobnjaka Hazima Ćišića, kao i njegovu porodicu i da uživam u čarolijama boja koje nam je miješao i prenosio na slike veliki čovjek.
Otišao je tamo , gdje su drugi slikari, ali gdje je i njegova Sanela.
Nek ti Milostivi oprosti, ako si imao grijeha i nek te uvede u rajske bašte koju su, mislim, onakvih boja kako si ih ti oslikavao.
Posljednji pozdrav, veliki rahmet gospodinu, čarobnjaku, divnom čovjeku, plemenitom ocu, plemenitom suprugu, milom dedi, zapravo neponovljivi čovječe, HVALA TI ZA SVE što si kroz svoj dug život uvijek učio, da treba voljeti, a nikako mrziti.
Odlaze veliki Hazim, Ivac, Mulo, Ledić, Fontana, Ramljak...
Odlaze, a novi ne dolaze...
Nekako, odlaskom našeg Hazima kao da je u našoj dolini otišao posljednji veliki umjetnik koji zatvara vrata s porukom:
Umjetnost više ne stanuje tu...
Otišao je veliki slikar BiH, gospodin Hazim Ćišić.
Otišao je tiho u 88 godini, a zapravo s ovog svijeta je njegov glavni dio otišao kad je ukopao svoju milu kćer Sanelu.
Često kad stane pa samo kaže: "Pa moja Sanela..."
Ništa više ne dodaje, a iz očiju pribije se suza, jedna pa još koja.
To sijedi gospodin ne krije, već samo blago popravi šešir i kao u mislima da je upravo s njom.
Hazim Ćišić rođen je u Mostaru 1934. godine, a od šezdesetih godina stvara i živi u Bugojnu.
Hazim Ćišić je odan umjetnosti i čarolijama boja, tako ulja na platnu, akvareli, grafika ili bilo koja tehnika mu prija i čini prepoznatljiv i umjetnički vrhunski stil koji ga svrstava sigurno u velikane BH slikarstva.
Uvijek prisutan na kulturnim događajima, uvijek negdje sklonjen, kao neprimjetan, a zapravo uvijek je bio prepoznatljiv sa svojom skromnošću, elegancijom i držanjem vrlog gospodina.
Sijeda brada, sjede obrve ispod šešira, a ispod se nazire blag, smiren i pouzdan pogled.
Nekako, najkraće opisati, kako je rahmetli Muhamed Filipović bio rječit, obdaren snagom riječi, tako je Hazim Ćišić bio obdaren snagom kista i boje.
Otišao je veliki čarobnjak koji je miješao maestralno boje i koji nas je svojim djelima poučio da ima nešto što ne vidimo svi i što ne možemo svi, a vrijedi gledati.
Gledaš onu ljubičastu boju i pratiš joj trag, a one to odvuče u Mostar, Počitelj, Konjic, kao da te kvasi Neretva, Vrbas, Bosna ili bilo koji potok.
Sve to i puno više osjetiš u slikama koje oslikavao maestro Hazim.
Zadovoljstvo mi je što sam bio u prilici da bliže upoznam maestra, gospodina, čarobnjaka Hazima Ćišića, kao i njegovu porodicu i da uživam u čarolijama boja koje nam je miješao i prenosio na slike veliki čovjek.
Otišao je tamo , gdje su drugi slikari, ali gdje je i njegova Sanela.
Nek ti Milostivi oprosti, ako si imao grijeha i nek te uvede u rajske bašte koju su, mislim, onakvih boja kako si ih ti oslikavao.
Posljednji pozdrav, veliki rahmet gospodinu, čarobnjaku, divnom čovjeku, plemenitom ocu, plemenitom suprugu, milom dedi, zapravo neponovljivi čovječe, HVALA TI ZA SVE što si kroz svoj dug život uvijek učio, da treba voljeti, a nikako mrziti.
Odlaze veliki Hazim, Ivac, Mulo, Ledić, Fontana, Ramljak...
Odlaze, a novi ne dolaze...
Nekako, odlaskom našeg Hazima kao da je u našoj dolini otišao posljednji veliki umjetnik koji zatvara vrata s porukom:
Umjetnost više ne stanuje tu...